Angvila

Angvila (en. Anguilla) je ostrvo u Malim Antilima na Karibima istocno od Portorika. Politicki to je dio prekomorskih podrucja Ujedinjenog Kraljevstva.^[1] Angvili pripada i niz malih, nenastanjenih koralnih ostrva.

Angvila (/aeng'gwIl@/ ang-GWIL -@) je britanska prekomorska teritorija na Karibima. To je jedno od najsjevernijih ostrva u Zavjetrini na Malim Antilima, koje lezi istocno od Portorika i Djevicanskih ostrva i direktno sjeverno od Svetog Martina. Teritorija se sastoji od glavnog ostrva Angvila, priblizno 26 km dugo i 5 km siroko na svom najsirem mjestu, zajedno s nizom mnogo manjih otoka i uvala bez stalnog stanovnistva. Glavni grad teritorije je The Valley. Ukupna povrsina teritorije je 91 km² sa populacijom od priblizno 15,753 (2021).

Domorodacko ime Arawaka za ostrvo bilo je Malliouhana.

U odnosu na oblik ostrva, italijanska anguilla, sto znaci "jegulja" (zauzvrat, od latinskog deminutiva od anguis, "zmija") koristeno je kao njegovo ime.

Angvilu su prvi naselili domorodacki Indijanci koji su migrirali iz Juzne Amerike. Najraniji indijanski artefakti pronadeni na Angvili datirani su oko 1300. p. n. e; ostaci naselja datiraju iz 600. U Angvili postoje dva poznata petroglifska nalazista: Big Spring i Fountain Cavern. Izbocine stijena Velikog izvora sadrze preko 100 petroglifa (koji datiraju jos iz 600-1200 g. nase ere ), vecina se sastoji od tri udubljenja koja formiraju lica.

Engleski naseljenici su kolonizirali ostrvo dolazeci sa Svetog Kristofora i Nevisa. Velika Britanija je upravljala ostrvom sve do 19. vijeka. Od 1958. do 1962. je bila provincija Zapadnoindijske federacije da bi, protiv zelje stanovnistva, 1968. bila prikljucena britanskim krunskim kolonijama.

Dvije godine nakon pobuna je konacno 1971. dozvoljeno odvajanje koje je definitivno priznato 1980. Od tada Agvila ima unutrasnju autonomiju, a u ostalim pitanjima je ovisna o Ujedinjenom Kraljevstvu.

Zastava Angvile se sastoji od plavog znaka u gornjem lijevom uglu u kojem se nalazi zastava Ujedinjenog Kraljevstva i grba Angvile u donjem desnom uglu. Grb se sastoji od tri narandzasta delfina koji su poredani u krug iznad vode i postojali su i prije na zastavi ove zemlje, te predstavljaju prijateljstvo, mudrost i snagu.

Angvila je ravno i nisko ostrvo od korala i krecnjaka. Najvisa tacka na njemu je Crocus Hill sa samo 65 m nadmorske visine.

Klima je tropska, ublazena istocnim vjetrom. Dijelom godine na ostrvu se desavaju tropske oluje, ponekad i sa uraganima.

Angvila ima 13.000 stanovnika. 40% su Anglikanci, 33% Metodisti, 7% Adventisti sedmog dana, 5% Baptisti, 3% Katolici dok ih 12% pripada nekoj drugoj crkvi ili su ateisti.

Angvila gotovo da nema nikakvih sirovina. Zbog tankog susnog tla Angvile, koje je uglavnom neprikladno za poljoprivredu, ostrvo ima malo prirodnih resursa na kopnu. Privreda je jako ovisno o luksuznom turizmu, bankovnom poslovanju stranih banaka (offshore banke), lovu jastoga i doznakama iz inostranstva.

Rastuci turizam potice gradevinsku djelatnost i doprinosi razvoju. Glavnu paznju cinovnici posvecuju malom ali rastucem financijskom sektoru porezne oaze.

U meduvremenu, nade privrede zasnivaju se uglavnom na turizmu.

Njegove glavne industrije su turizam, offshore inkorporacija i upravljanje, offshore bankarstvo, osiguranje i ribolov.

Putna mreza duga je 105 km, od cega su 65 tvrdi putevi. Na ostrvu su dvije luke, Blowing Point i Road Bay, i aerodrom Anguilla Wallblake.

• GeoHack - Angvila 18deg13'38''N 63deg02'56''W / 18.22723degN 63.04899degW / 18.22723; -63.04899

• Sluzbeni sajt Vlade Angvile
• Angvila na CIA World Factbook

• Baynes, T. S., ured. (1878), "Anguilla" , Encyclopaedia Britannica, 2 (9th izd.), New York: Charles Scribner's Sons, str. 46-47
• Chisholm, Hugh, ured. (1911), "Anguilla" , Encyclopaedia Britannica, 2 (11. izd.), Cambridge University Press, str. 42-43
• Hakluyt, Richard (1904), "The second voyage unto Florida, made and written by Captaine Laudonniere, which fortified and inhabited there two Summers and one whole Winter", The Principal Navigations, Voyages, Traffiques, & Discoveries of the English Nation Made by Sea or Over-land to the Remote and Farthest Distant Quarters of the Earth at any time within the compasse of these 1600 Yeeres, Vol. IX Made to Florida and New Mexico; certeine Voyages made for the discovery of the Gulfe of California, and to the famous city of Mexico, with the Discourses and Letters depending upon the Voyages of this ninth Volume, Glasgow: James MacLehose & Sons.
• Law, Gwillim (1999), "Chapter XIV. Anguilla", Administrative Subdivisions of Countries: A Comprehensive World Reference, McFarland, str. 29, ISBN 978-0-7864-6097-7
• Martin, Robert Montgomery (1839), Statistics of the Colonies of the British Empire in the West Indies, South America, North America, Asia, Austral-Asia, Africa and Europe; comprising the Area, Agriculture, Commerce, Manufactures, Shipping, Custom Duties, Population, Education, Religion, Crime, Government, Finances, Laws, Military Defence, Cultivated and Waste Lands, Emigration, Rates of Wages, Prices of Provisions, Banks, Coins, Staple Products, Stock, Moveable and Immoveable Property, Public Companies, &c. of Each Colony; with the Charters and the Engraved Seals. From the Official Records of the Colonial Office., London: William H. Allen & Co., str. 102.
• Brisk, William J. (1969). The dilemma of a ministate: Anguilla. University of South Carolina Press. ISBN 0-87249-179-X.
• Harris, David R. - Plants, Animals and Man in the Outer Leeward Islands, West Indies. An Ecological Study of Antigua, Barbuda, and Anguilla.
• Kobbe, Montague (2013). The Night of the Rambler. New York: Akashic Books. ISBN 9781617751813.
• Kobbe, Montague (2016). On the Way Back. New York: Akashic Books. ISBN 9781617754418.
• Marten, Neil (1969). Their's [sic] Not to Reason Why: Study of the Anguillan Operations as Presented to Parliament. London: Conservative Political Centre. ISBN 0-85070-437-5.
• Westlake, Donald (1972). Under an English Heaven. New York: Simon & Schuster. ISBN 0-671-21311-3.