Prijedi na sadrzaj

Jonathan Swift

Izvor: Wikipedija
Dzonatan Svift

Dzonatan Svift (roden 30.11. 1667, umro 19.10. 1745) je bio irski knjizevnik, satiricar, pisac pamfleta. Cuven je po delu "Guliverova putovanja". Sva svoja dela je objavljivao pod pseudonimima ili anonimno. Poznat je i kao majstor dva oblika satire.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Mladost

[uredi | uredi kod]

Roden je u Dablinu kao drugo dete Dzonatana i Abigeil Erik Svift. Otac mu je roden u Irskoj, a majka u Engleskoj. Otac mu je umro sedam meseci pre njegova rodenja. O njegovom detinjstvu se malo zna, a cinjenice o njemu su cesto kontradiktorne. Veruje se da mu se majka vratila u Englesku jos dok je Dzonatan bio jako mlad. Ostavila je Dzonatana kod familije svoga oca. O mladom Jonatanu se najvise brinuo njegov ujak Godvin. Godvin je poslao Dzonatana u Kilkeni gimnaziju zajedno sa rodacima. Bila je to gimnazija koju je pohadao i filozof Dzordz Berkli.itd

Od 1682 studirao je na Triniti koledzu u Dablinu, na kome je diplomirao 1686. Dok je spremao magistraturu politicki nemiri u Irskoj prisilili su ga da ode u Englesku. Majka mu je pomogla da dobije polozaj sekretara i licnog pomocnika Ser Vilijama Templa na Mur Parku. Vilijama Templ je bio diplomat, koji je bio zasluzan za Trojnu Alijansu 1668. Templ je otisao u penziju i na svom imanju je gajio bastu i pisao memoare. Svift je zadobio Templovo poverenjee pa je bio upoznat sa stvarima velikoga znacaja. Nakon tri godine sluzbe Templ je Svifta predstavio kralju Vilijamu III od Engleske. Slao ga je u London da urgira kod kralja da prihvati zakon za trojni parlament.

Tokom boravka kod Templa upoznao je Ester Dzonson, tada osmogodisnju devojcicu, koja je bila cerka jednoga od slugu. Bila je bez oca, a Svift je bio njen tutor i mentor. dao joj je nadimak Stela, a njih dvoje su citav zivot bili u bliskim odnosima.

Svift je 1690. napustio Templa i otisao je u Irsku zbog zdravlja. nakon godinu dana vratio se u Mur Park. Svift je celi zivot patio od Menijerove bolesti. Za vreme drugoga boravka kod Templa magistrirao je 1692. u Hertford koledzu na univerzitetu Oksford. Ocajnicki je pokusavao da nade bolji posao, pa je uz Templovu pomoc postao svestenik Irske crkve , a 1694. dobio je parohiju u diocenozi Konor u Kilrutu. Izgleda da je Svift tu bio izolovan u maloj udaljenoj zajednici, daleko od centara moci i uticaja. Dok je bio u Kilrutu bio je u romanticnoj vezi sa Dzejn Varing. U jednom pismu nudio joj je brak i rekao je da ce napustiti Irsku, ako ga odbije. Izgleda da ga je odbila, jer se Svift vratio u Englesku i ponovo je bio u sluzbi kod Templa 1696. Tu je ostao do Templove smrti. Templu je pripremao memoare. tokom toga vremena napisao je satiru, koja je bila kritika Templovoga eseja. Satiru je publikovao tek 1704.

Templ je umro 1699. Svift je ostao kratko u Engleskoj da zavrsi Templove memoare mozda se nadajuci da ce neko priznati njegov rad i ponuditi mu odgovarajuce zaposlenje u Engleskoj. Medutim pojedini Templovi prijatelji i rodbina su zamrzili Svifta, jer se u memoarima naslo indiskretnih detalja, koji su im smetali. Neuspesno je pokusao da nade zaposlenje kod kralja. Dobio je ponudu da bude sekretar i i kapelan erla od Berklija, jednoga od vrhovnih sudija Irske. Kada je doputavao do Irske to mesto je vec bilo popunjeno. Medutim radio je kao kapelan u larakoru, ageru i Dablinu. Kao kapelan erla Berklija vecinu vremena je proveo u Dablinu i cesto je putovao u London. Napisao je 1701 politicki pamflet.

Pisac

[uredi | uredi kod]

Svift je 1702. doktorirao na Triniti koledzu u Dablinu. Za vreme poseta Londonu Svift je objavio dve knjige "A tale of a Tub" "The Battle of the Books" i poceo je sticati ugled kao pisac. Upoznao se tada i postao prijatelj sa Aleksandrom Popom, Dzonom Gejom i Dzonom Arbutnotom.

Svift je tih godina postao politicki aktivan. Od 1707. do 1709, a opet 1710. Svift je bio u Londonu. Neuspesno se tada zalagao kod vigovske administracije u ime irskoga klera oko jednoga vlasnickoga problema. Torijevci, koji su bili u opoziciji pokazali su vise razumevanja za njegove zahteve. Torijevci su kad su dosli na vlast 1710. Svifta regrutovali da bude urednik Egzamajnera. Svift je 1711. objavio politicki pamflet "Ponasanje saveznika", u kome je napao vigovsku vlast zbog njihove nesposobnosti da zavrsi dugi rat sa Francuskom. Torijevci su vodili tajne razgovore sa Francuzima i ti razgovori su doveli do Utreskog mira 1713, kojim je zavrsen Rat za spansko naslede.

Dzonatan Svift je bio deo unutrasnjeg kruga torijevske vlasti i cesto je bio posrednik u unutrasnjim sporovima izmedu ministra vanjskih poslova i ministra finansija i premijera. Svada dvojice kljucnih torijevskih voda rezultovala je ostavkom premijera Roberta Harlija. Kada je umrlo kraljica Ana, a na vlast dosao kralj Dzordz I vogovci su se vratili na vlast, a vodama torijevaca je sudeno jer su vodili tajne pregovore sa Francuzima.

Zrelost

[uredi | uredi kod]

Pred pad torijevske vlasti Svift se nadao da ce ga nagraditi unosnim crkvenim polozajem u Engleskoj. Medutim kraljica Ana nije obozavala Svifta, pa je sprecila te namere. Najbolje sto su mu mogli osigurati bio je polozaj dekana Sent Patrika u Dablinu. Kada su se vigovci vratili na vlast za Svifta nije bilo druge nego da ode u Irsku. Kada se vratio u Irsku iskoristio je svoju sklonost pamfletima i podrzao je irsku stvar, tako da je dobio status irskoga patriote.

Tih godina zapoceo je i svoje remek delo "Guliverova putovanja". Veliki deo materijala oslikavao je politicka iskustva. Epizoda kada Guliver gasi pozar na palati Liliputanaca urinirajuci na palatu predstavlja metaforu torijevskoga nezakonitoga mirovnoga ugovora, kojim su napravili dobro delo na nesretan nacin. Dugo je odlagao put u London i konacno je 1726. otputovao u London sa svojim delom "Guliverova putovanja". Odseo je kod prijatelja Aleksandra Popa. Dzon Gej i Dzon Arbutnot su mu pomogli da anonimno stampa delo. Prvo je odstampano 1726. i odmah je postglo veliki uspeh. Stampano je jos dva puta te godine i jos jednom pocetkom 1727. Francuski, nemacki i holandski prevodi su se pojavili 1727. Ilegalno je stampano na irskom 1727.

Svift se 1727. vratio u Englesku i odseo je ponovo kod Aleksandra Popa. Poseta je bila kratka, jer je dobio poruku da ester Dzonson umire, pa se zbog toga vratio kuci. Umrla je januara 1728. Svift je umro 19. oktobra 1745. Sahranjen je pored Ester Dzonson.

Eseji, trakti, pamfleti, clanci

[uredi | uredi kod]

Poeme

[uredi | uredi kod]
Ilustracija iz 1850.

Pisma, licne beleske

[uredi | uredi kod]

Molitve

[uredi | uredi kod]

Razno

[uredi | uredi kod]

Biografski izvori

[uredi | uredi kod]
  • Samuel Johnson's Life of Swift: JaffeBros. From his Lives of the Poets.
  • William Makepeace Thackeray's influential vitriolic biography: JaffeBros. From his English Humourists of The Eighteenth Century.
  • Bullitt, John M. Jonathan Swift and the Anatomy of Satire: A Study of Satiric Technique. Cambridge: Harvard U P, 1953.
  • Jae Num Lee "Swift and Scatological Satire" UNIVERSITY OF NEW MEXICO PRESS 1971 ISBN 0-8263-0196-7 jstor review
  • Lee, Jae Num. "Scatology in Continental Satirical Writings from Aristophanes to Rabelais" and "English Scatological Writings from Skelton to Pope." Swift and Scatological Satire. Albuquerque: U of New Mexico P, 1971. 7-22; 23-53.
  • Susan Gubar "The Female Monster in Augustan Satire" Signs, Vol. 3, No. 2 (Winter, 1977), pp. 380-394
  • Many other sources are listed here.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]