Rim

Arheoloska istrazivanja potvrdila su da su u 8. stoljecu pr. Kr. na brezuljcima uz Tiber postojala naselja. U 6. stoljecu pr. Kr. tim su selima zavladali Etruscani i pod njihovom su se vladavinom naselja sjedinila u jednu politicku cjelinu. Mocvarno podrucje u podnozju brezuljaka tada je isuseno i na tome mjestu ureden je gradski trg Forum Romanum. Prema tome, Rim nije nastao odjednom, vec su se naselja na brezuljcima postupno ujedinjavala.

Sedam brezuljaka ranijeg Rima bili su: Kapitol (Capitolinus mons, nadmorske visine 50 m), Palatin (Palatium, 47 m), Aventin (Aventinus, 51 m), Celij (Caelius mons, 50 m), Eskvilin (Esquiliae, 65 m), Viminal (Viminalis collis, 60 m) i Kvirinal (Quirinalis, 61 m).

Taj grad se kasnije razvio u prijestolnicu Rimskog Kraljevstva (kojim je neprekidno upravljalo sedam kraljeva, sto je bilo u skladu s tradicijom), pa Rimske Republike (od 509. pr. Kr., kojom je upravljao Senat) i konacno Rimskog Carstva (od 27. pr. Kr., kojim je upravljao car). Ovaj uspjeh je zavisio od vojnih osvajanja, trgovacke nadmoci i selektivne asimilacije susjednih civilizacija, prije svega grcke i etruscanske civilizacije. Rimska dominacija prosirila se na veci dio Europe i obale Sredozemnog mora, tako da je broj stanovnika narastao na preko milijun. Skoro tisucu godina Rim je bio politicki najznacajniji, najbogatiji i najveci grad zapadnog svijeta, a to je ostao i nakon propasti i podjele Carstva, cak i kada je konacno izgubio svoj status glavnog grada u korist Milana i potom Ravenne i nakon sto ga je po prestizu i vaznosti nadmasila istocna prijestolnica Carigrad.

Usponom ranog krscanstva rimski je biskup osim vjerskog, sve vise dobivao i politicki znacaj, postavsi papa. Tako je Rim postao srediste Katolicke Crkve. Nakon Alarikove pljacke Rima 410. godine i pada Rimskog Carstva 476. godine, Rim su obiljezili bizantska uprava i pljackanja germanskih barbara. U Srednjem vijeku broj stanovnika je smanjen na samo 20.000, a grad se sveo na skupine naseljenih zgrada, koje su se nalazile izmedu velikih povrsina rusevina i vegetacije. Rim je sluzbeno ostao dio Bizantskog Carstva sve do 752. godine, kada su Langobardi konacno unistili ravenski egzarhat, koji je bio srediste bizantske moci u Italiji. Pipin Mali je 756. godine dao papi nadleznost nad Rimom i okolnim podrucjima, te je na taj nacin stvorena Papinska drzava.

Rim je bio prijestolnica Papinskih drzava sve do njihovog pripajanja Kraljevini Italiji 1870. godine. Grad je postao glavno mjesto hodocasca u Srednjem vijeku i srediste sukoba izmedu pape i Svetog Rimskog Carstva, kojeg je zapoceo Karlo Veliki, a kojeg je papa Lav III. okrunio u Rimu na Bozic 800. godine kao cara. Osim kratkih razdoblja neovisnosti u Srednjem vijeku, Rim je stoljecima zadrzao status papske prijestolnice i "svetog grada", cak i kada je papinsko sjediste kratkotrajno (1309. - 1377.^[1]) premjesteno u Avignon. Iako grad vise nije imao politicke moci, sto je potvrdeno i pustosenjem Rima vojske Karla V. 1527. godine, cvjetao je kao srediste kulturne i umjetnicke aktivnosti u vrijeme renesanse i baroka, pod pokroviteljstvom papinske uprave.

Iako je broj stanovnika naglo narastao u 17. stoljecu i presao 100.000, grad je zaostajao za ostalim vaznim gradovima u Europi, velikim dijelom i zbog crkvenog procesa katolicke obnove s kojim je Crkva bila zaokupljena. Grad su zahvatila i nacionalisticka previranja u 19. stoljecu te je dva puta dobio i izgubio neovisnost. Rim je postao i jedan od ciljeva pokreta za ujedinjenje Italije te ga je, nakon uklanjanja francuske zastite 1870. godine, pripojila Kraljevina Italija 1871. godine. Rim je postao glavni grad nove ujedinjene Italije.

Nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu, u Italiji je pocela rasti fasisticka ideologija pod vodstvom Benita Mussolinija, koji je umarsirao u grad 1922. godine, proglasavajuci novo talijansko carstvo te kasnije ulazeci u savez s nacistickom Njemackom. U ovom razdoblju naglo je rastao broj stanovnika, od 212.000 stanovnika u vrijeme ujedinjenja pa do vise od milijuna, ali je taj trend prekinuo Drugi svjetski rat. Za vrijeme ovog rata, Rim je bio razarali Saveznici i nacisticki okupatori. Nakon pogubljenja Mussolinija i kraja rata, referendumom iz 1946. godine ukinuta je monarhija i proglasena republika.

Nakon rata Rim je znacajno narastao, kao rezultat poslijeratne rekonstrukcije i modernizacije. Rim je postao pomodan grad 1950-ih i ranih 1960-ih, u vrijeme razdoblja znanog kao "Slatki zivot" (la Dolce Vita), a trend rasta stanovnistva nastavio se do sredine 1980-ih godina, kada je na podrucju opcine zivjelo vise od 2.800.000 stanovnika. Nakon toga, broj stanovnika se postupno smanjivao, zbog iseljavanja stanovnistva u susjedne opcine, gdje je stanovanje jeftinije.

Broj stanovnika nastavio se smanjivati, pa je na popisu stanovnistva 2011. popisano 2.612.068 stanovnika, sto i dalje cin Rim najmnogoljudnijom opcinom u Italiji.

Rim se nalazi u sredisnjoj Italiji u regiji Lacij, na uscu rijeka Aniene i Tiber. Iako se grad nalazi 24 km od Tirenskog mora, podrucje grada se proteze prakticki do obale, gdje se nalazi okrug Ostia Antica. Najniza visina grada je 13 metara (na Piazzi del Popolo), a najvisa 120 metara (Monte Mario). Rimska opcina pokriva podrucje od 1.285,30 km², sto ukljucuje mnoge zelene povrsine.

Na rimsku klimu najvise utjece polozaj grada u mediteranskom podrucju. Prosjecna godisnja temperatura je 15,5 degC, a prosjecni godisnji broj padalina je 880 mm. Najtopliji mjeseci u godini su srpanj i kolovoz s prosjecnom temperaturom od 24,5 do 24,7 degC. Ovo su takoder i najsusi mjeseci u godini s prosjecnim brojem padalina od 14 do 22 mm.

Razdoblje s najvecim brojem padalina se proteze od listopada do prosinca s prosjekom od 106 do 128 mm. Najhladniji mjesec u godini je sijecanj s prosjecnih 6,9 degC.

U starija vremena bi Rimljani tijekom ljeta, kada su temperature cesto visoke, napustali grad i odlazili u ljetovalista. Danas je ova praksa puno slabija, te je grad funkcionalan tijekom cijele godine, najvise radi rastucih turistickih potreba.

U Rimu se, kao u glavnom gradu zemlje, nalazi sjediste predsjednika Talijanske Republike, koje je smjesteno u Kvirinalskoj palaci. U gradu se nalazi i talijanski Parlament, te talijanska Vlada s premijerom i svim ministarstvima.

U politickim krugovima u Italiji vodi se rasprava o tome da li bi grad trebao imati posebne ovlasti javne samouprave^[3] te da li grad ili cak pokrajinu Rim treba pretvoriti u okrug glavnog grada,^[4] koji bi bio odvojen od regije Lacij, po uzoru na neke druge glavne gradove u Europi.

Radi administrativnih razloga i radi povecanja decentralizacije, prostor rimske opcine je sluzbeno podijeljen u 19 gradskih opcina (municipi), prije znanih kao okruzi. Unutar svake te podopcine nalaze se dijelovi raznih gradskih cetvrti.

Prije je grad bio podijeljen u 20 podopcina, ali je podopcina Fiumicino izglasala izlazak iz sastava grada Rima, te postala samostalna opcina.

Rim je jedinstven grad u svijetu po tome sto sadrzi i dva suverena entiteta. Jedno od tih entiteta je Sveta stolica, koja je politicki i religijski entitet koji upravlja podrucjem Vatikanskog Grada (de facto enklava od 1870. godine, a sluzbeno je tako priznat od 1929. godine), te koja ima izvanteritorijalna prava nad nekim palacama i crkvama, vecinom u sredistu grada. U gradu Rimu nalaze se veleposlanstva i u Italiji i pri Svetoj Stolici.

Drugi entitet cini Malteski red (Sovrano Militare Ordine di Malta ili SMOM) koji se sklonio u Rim nakon sto je Napoleon osvojio Maltu 1798. godine. Ovaj entitet nema svoj poseban teritorij (sto je cesto predmet rasprava oko njegovog suvereniteta), ali ima nekoliko izvanteritorijalnih palaca u sredistu Rima.

Rim je vazan grad u pogledu europske politicke i gospodarske integracije. Godine 1957. ovdje su potpisani Rimski ugovori, kojima su osnovani Europska ekonomska zajednica (EEZ), prethodnica danasnje Europske unije, te Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Ovdje je potpisan i dogovor o europskom ustavu u srpnju 2004. godine. Rim je takoder i sjediste vaznih medunarodnih institucija, kao sto je Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda, a ovdje je formuliran i Rimski statut Medunarodnog kaznenog suda.

U starom Rimu najzastupljenija religija bila je rimska religija (Religio Romana), zajedno s rimskim bogovima, koji su se stovali u raznim kultovima. Zbog visekulturnog karaktera grada, javljale su se i druge religije, kao mitraizam i razni misticni kultovi. Za vrijeme Rimske Republike javlja se i judaizam, ciji su sljedbenici cesto kroz povijest zatvarani u rimski geto. Slicna sudbina pratila je i sljedbenike krscanstva, cija se zajednica vrlo rano javlja u gradu, a koji su cesto bili progonjeni.

Unatoc progonima, krscanstvo je do 4. stoljeca postalo toliko rasireno, da ga je na kraju car Konstantin I. Veliki legalizirao 313. godine, a 380. godine car Teodozije I. Veliki proglasio je krscanstvo sluzbenom religijom carstva. Nesto kasnije, sve ostale religije su zabranjene, te je tako i rimska religija izumrla.

Rim je postao jedno od sredista krscanstva (uz Antiohiju, Aleksandriju, Carigrad i Jeruzalem), a rimski biskup (papa) postao je nadredeni svim krscanskim biskupijama i voda krscana, smatrajuci se nasljednikom sv. Petra koji je, uz sv. Pavla mucenicki umro u Rimu u 1. stoljecu. Od legalizacije krscanstva 313. godine, brojni rimski carevi i patriciji znacajnim donacijama pomagali su Crkvu, cime je ona kroz vrijeme dobila znatnu politicku moc.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, Crkva je dobivala sve veci i veci politicki utjecaj i vlast nad civilnim stanovnistvom u Rimu i okolnim podrucjima. Kroz vrijeme, Rim je postao srediste Katolicke Crkve i glavni grad papinskih drzava. Za vrijeme renesanse u gradu su izgradene brojne znacajne crkve, ukljucujuci baziliku sv. Petra na vatikanskom brezuljku. Papinstvo se prvo nalazilo u Lateranskoj palaci, a kasnije je premjesteno u Kvirinalsku palacu. Nakon sto je Rim pripojen Talijanskom kraljevstvu 1870. godine, papa Pio IX. povukao se u Vatikan i proglasio se zarobljenikom Savojske dinastije, sto je izazvalo dugotrajni sukob izmedu Katolicke Crkve i Italije.

Ovaj sukob rijesen je 1929. Lateranskim sporazumima, kojima je Sveta Stolica dobila pravo upravljanja nad Drzavom Vatikanskog Grada kao samostalnom drzavom.

Zbog snazne imigracije iz africkih drzava i drzava na Bliskom istoku, u gradu je zadnjih godina znacajno narasla islamska zajednica. Zbog ove cinjenice u gradu je podignuta muslimanska bogomolja, koja je trenutno najveca dzamija u Europi.

Izvorni jezik Rima bio je latinski, iz kojega se u srednjem vijeku razvio talijanski. Ova pretvorba jezika dogodila se pod utjecajem raznih regionalnih dijalekata, a najznacajniji je bio toskanski dijalekt. U Rimu se razvila posebna vrsta rimskog dijalekta (romanesco). Stariji oblik rimskog dijalekta, koji se upotrebljavao u srednjem vijeku, bio je juznotalijanski dijalekt, koji je bio vrlo slican napuljskom dijalektu. Utjecaj firentinske kulture za vrijeme renesanse, te preseljavanje mnogih Firentinaca u Rim (ukljucujuci i pape iz obitelji Medici, Lava X. i Klementa VII.), uzrokovali su mnoge promjene u dijalektu, koji je vise poceo sliciti toskanskim jezicnim inacicama. Ovaj dijalekt vecinom se upotrebljavao samo u Rimu sve do 19. stoljeca, ali se od 20. stoljeca prosirio na ostala podrucja Lacija (Civitavecchia, Latina) zahvaljujuci rastu rimskog stanovnistva i boljoj prometnoj povezanosti. Ovaj dijalekt odrzavaju i brojna knjizevna djela koja su na njemu napisana. Poznatiji autori koji su pisali na ovom dijalektu su Giuseppe Gioacchino Belli, Trilussa i Cesare Pascarella. Moderniji rimski dijalekt u mnogome promoviraju filmski glumci kao sto su Aldo Fabrizi, Alberto Sordi, Nino Manfredi, Anna Magnani, Gigi Proietti, Enrico Montesano i Carlo Verdone.

Rim je veliko srediste za visoko obrazovanje. Prvo sveuciliste u gradu je Sveuciliste Sapienza (Universita degli Studi di Roma "La Sapienza") osnovano 1303., koje je najvece europsko sveuciliste kojeg pohada oko 150.000 studenata. Ostala dva gradska sveucilista su Sveuciliste Tor Vergata (Universita degli Studi di Roma Tor Vergata), koje je osnovano 1982. i Trece rimsko sveuciliste (Universita degli Studi Roma Tre), koje je osnovano 1992. godine.

U gradu se nalazi i veliki broj papinskih sveucilista, ukljucujuci Sveuciliste sv. Tome Akvinskog i Gregorijansko sveuciliste (najstarije isusovacko sveuciliste na svijetu iz 1551. godine).

Ovdje se takoder nalazi brojna privatna sveucilista kao LUMSA, Katolicko sveuciliste Svetog Srca, LUISS, Europski institut za dizajn, Sveuciliste Giovannija Cabota, IUSM, Americko sveuciliste u Rimu i mnoga druga.

Rim je vazan glazbeni centar. U njemu se nalazi Nacionalna akademija Santa Cecilia (osnovana 1585.) za koju su izgradene nove koncertne dvorane u Parku glazbe (Parco della Musica). U Rimu se nalazi i opera Teatro dell'Opera di Roma, te vise manjih glazbenih institucija. Rim je bio grad domacin Pjesme Eurovizije 1991. godine, te MTV Europe Music Awards 2004. godine.

U Rimu se nalaze studiji Cinecitta, koji su prakticki srediste talijanske kinematografije i u kojima su snimani mnogi poznati talijanski i strani filmovi.

Studije je 1937. godine osnovao fasisticki diktator Benito Mussolini. Saveznici su ih bombardirali tijekom Drugog svjetskog rata. Mnogi svjetski poznati filmovi su ovdje snimljeni od 1950-ih (kao Ben-Hur), a sami studiji se od tog vremena najvise povezuju s redateljem Federicom Fellinijem.

Od 1980-ih studiji su privatizirani. I u novije vrijeme ovdje se snimaju poznati filmovi i serije, kao Bande New Yorka, komedija When in Rome s Kristen Bell i Joshom Duhamelom u glavnim ulogama i serijal Rim. U Rimu je do sada snimljeno vise od 60 filmova.

Najstariji muzeji u Rimu su Kapitolski muzeji iz 1471. godine, koji se nalaze na Kapitolu te koji, uz Vatikanske muzeje, sadrze najvece i najvaznije umjetnicke kolekcije u gradu.

U Villi Giuliji, ladanjskoj kuci pape Julija II. koja je izgradena sredinom 16. stoljeca, nalazi se znacajna kolekcija etruscanske i anticke rimske umjetnosti. U blizini se nalazi i Villa Borghese, u kojoj se nalazi znamenita galerija s vecinom umjetnina iz kolekcije obitelji Borghese.

U Nacionalnom muzeju u Rimu (Museo Nazionale Romano), kojeg je projektirao Michelangelo, nalaze se vazne grcke i rimske umjetnine. Vazne galerije slika nalaze se u palacama Palazzo Doria Pamphili, Palazzo Colonna i Palazzo Barberini, a Venecijanska palaca (Palazzo Venezia) cuva veliki broj umjetnina od ranokrscanskog razdoblja do renesanse.

Jedan od simbola Rima je Kolosej (70. - 80.), najveci amfiteatar ikada izgraden u Rimskom Carstvu. Ovaj objekt je imao kapacitet od 50.000 gledatelja i koristio se za borbe gladijatora. Popis znacajnih spomenika antickog Rima ukljucuje Forum, Domus Aureu, Panteon, Trajanov stup, Trajanov forum, Rimske katakombe, Circus Maximus, Karakaline terme, Konstantinov slavoluk, Cestijevu piramidu, Aurelijeve zidine, Bocca della Verita i druge.

Od ranokrscanstva, izgradnjom bazilika sv. Petra i Bazilika sv. Ivana Lateranskog, Rim je bio jedno od najvaznijih sredista krscanstva na svijetu. U to vrijeme podignuti su i drugi vrijedni spomenici (Bazilika sv. Marije Velike, Bazilika svetog Pavla izvan zidina, Sveti Petar u okovima, Lateranska palaca, i dr.), a Hadrijanov mauzolej je pretvoren u papinsku Andeosku tvrdavu.

Rim je, uz Firencu, bio svjetsko srediste renesanse, koja je ostavila dubok trag na sam grad. Najimpresivniji primerak renesansne arhitekture u Rimu je Bramanteova Bazilika sv. Petra, te Michelangelova Piazza del Campidoglio s palacom Senatorio, koja je sjediste gradske vlade. Tijekom ovog razdoblja velike aristokratske obitelji u Rimu su gradile raskosne gradevine, kao sto su Palazzo del Quirinale, koja je sada sjediste predsjednika Talijanske republike, Palazzo Venezia, Palazzo Farnese, Palazzo Barberini, Palazzo Chigi, sjediste talijanskog premijera, Palazzo Spada, Palazzo della Cancelleria i Villa Farnesina. Rim je poznat i po velicanstvenim trgovima, obicno ukrasenima obeliscima, koji su uglavnom izgradeni u 17. stoljecu. Glavni trgovi su Piazza Navona, Piazza di Spagna, Campo de' Fiori, Piazza Venezia, Piazza Farnese i Piazza della Minerva.

Najizrazitiji predstavnik barokne umjetnosti je Fontana di Trevi, djelo arhitekta Nicole Salvija. Ostala znacajne barokne gradevine iz sedamnaestog stoljeca su Palazzo Madama, sjediste talijanskog Senata i Palazzo Montecitorio, sjediste Donjeg doma Talijanskog parlamenta.

Rim je 1870. godine postao prijestolnica nove Kraljevine Italije. Od tih godina dominantan stil gradnje postaje neoklasicizam, koji je svoje uzore nalazio u antici. U ovom razdoblju su izgradene mnoge palace koje su napravljene za ministre, veleposlanike ili druge vladine agencije. Jedan od najpoznatijih spomenika iz neoklasicizma u Rimu je spomenik Viktoru Emanuelu II. odnosno "Oltar domovine", u kome se nalazi grob Nepoznatog Vojnika, koji predstavlja 650.000 Talijana koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu.

Fasisticki rezim, koji je vladao Italijom izmedu 1922. i 1943. godine, razvio je poseban arhitektonski stil. Taj stil je nastao istrazivanjem veza s antickom rimskom arhitekturom. Najpoznatiji spomenik iz tog razdoblja je okrug Esposizione Universale Roma, koji je izgraden 1935. godine. Taj okrug je izvorno bio namijenjen za Svjetsku izlozbu 1942. godine (Esposizione 42), a s obzirom na to da je Italija 1940. godine usla u Drugi svjetski rat izlozba nikada i nije odrzana. Najreprezentativnija zgrada tog stila je Palazzo della Civilta Italiana (1938. - 1943.). Zgrada Palazzo della Farnesina, koja je aktualno sjediste talijanskog ministarstva vanjskih poslova je izgradena 1935. godine u fasistickom stilu.

Srediste Rima okruzeno je velikim zelenim povrsinama i raskosnim antickim vilama, koje su ostaci vila koje su okruzivale papinski grad. Mnoge od njih su znacajno razorene kroz spekulacije nekretninama krajem 19. stoljeca. Od preostalih je najznacajnija "Villa Borghese" s velikom pejzaznim vrtom, koji je izgraden u naturalistickom engleskom stilu iz 19. stoljeca. Taj vrt sadrzi brojne zgrade, muzeje (Galerija Borghese) i atrakcije. Ostale znacajne vile su "Villa Ada" s najvecim javnim panoramskim parkom u Rimu, "Villa Doria Pamphili", druga po velicini s povrsinom od 1.8 km², "Villa Torlonia", primjer Art Nouveaua, koja je bila rimska rezidencija diktatora Benita Mussolinija te "Villa Albani", u koju je kardinal Alessandro Albani smjestio svoju kolekciju antikviteta.

Rim sluze tri zracne luke. Dvije od njih su u vlasnistvu drustva Aeroporti di Roma (ADR). Zracne luke su:

• Medunarodna zracna luka Leonardo da Vinci ili Rim-Fiumicino je najveca i glavna zracna luka u Italiji, te vrlo vazna europska zracna luka. Nalazi se u obliznjoj opcini Fiumicino jugozapadno od Rima, na samoj obali Tirenskog mora. Sa sredistem Rima je direktno povezana zeljeznicom, a vlakom se do aerodroma putuje oko 30 minuta.
• Medunarodna zracna luka Giovan Battista Pastine ili Rim-Ciampino je civilna i vojna zracna luka blizu opcine Ciampino. Od civilnih letova ovu luku koriste najvise niskobudzetne i carter aviokompanije.
• Zracna luka Rim-Urbe koja se nalazi sest kilometara od gradskog sredista, vecinom se koristi za privatne zrakoplove, te za helikoptere.

Zracna luka Centocelle u istocnom dijelu grada se vise ne koristi u zracnom prometu, te je najvecim dijelom pretvorena u javni park.

Rim je vazno sjeciste talijanskih zeljeznica. Prva zeljeznica u Rimu, te druga u Italiji bila je pruga Rim-Frascati, koja je otvorena 14. srpnja 1856. Glavni zeljeznicki pravci su: tirenski (Rim-Genova, uz cestu Aurelia), sjeverni (Rim-Firenca-Bologna), jadranski (Rim-Pescara, uz cestu Tiburtina, te Rim-Ancona) i juzni (Rim-Napulj, uz cestu Appia). Godine 2006. otvorena je nova brza pruga izmedu Rima i Napulja, na kojoj vlakovi mogu postici brzinu i do 300 km na sat.

Glavni rimski kolodvor je Roma Termini, koji je otvoren 1863. godine. Ovo je najprometniji kolodvor u Italiji s oko 600.000 putnika dnevno. U sklopu kolodvora nalazi se veliki trgovacki centar "Forum Termini". Drugi po velicini kolodvor je Roma Tiburtina, koji sluzi za brze vlakove. Ostali veci kolodvori su Roma Ostiense, Roma Trastevere i Roma Tuscolana.

Zbog prometnih zagusenja koje su uzrokovali automobili, u sredistu grada je uvedena zabrana prometa tijekom radnog dana od 6 do 18 sati. Ovo podrucje zove se Zona a Traffico Limitato (ZTL). Zbog velikog nocnog prometa vikendima koji se dogada zbog nocnog zivota, stvoreni su novi nocni ZTL-ovi u nekim dijelovima grada. Gradnjom podzemnih garaza, u mnogim parkiralistima u gradskim ulicama uvedeno je placanje.

• Lucentini, Mario (2002). La Grande Guida di Roma. Rim: Newton & Compton Editori. ISBN 88-8289-053-8. (tal.)
• Spoto, Salvatore (1999). Roma Esoterica. Rim: Newton & Compton Editori. ISBN 88-8289-265-4. (tal.)
• Dieter Jansen : Rom. Ein Reisefuhrer zu Kunst, Kultur und Geschichte der ,,Ewigen Stadt". Artemis Limes, Munchen 1996, ISBN 3-8090-0850-8 (njem.)