Predji na sadrzhaj

Sam Volton

S Vikipedije, slobodne entsiklopedije
Sam Volton
Puno imeSamjuel Mur Volton
Ime po rodenjuSamuel Moore Walton
Datum rodenja29 mart, 1918(1918-03-29)
Mesto rodenjaKingfiser, Oklahoma
SAD
Datum smrti5. april 1992.(1992-04-05) (74 god.)
Mesto smrtiLitl Rok, Arkanzas
SAD
PrebivalisteKolumbija, Misuri[1][2]
Drzavljanstvoamericko
UniverzitetUniverzitet Misurija 1940
Zanimanjebiznismen, osnivac Volmarta i Samovog kluba
Neto vrednostUS$8,6 milijardi (u vreme smrti)[3]
SupruznikHelen Robson (v. 1943 - his death 1992)
Deca4

Samjuel Mur Volton (29. mart 1918 - 5. april 1992) bio je americki biznismen i preduzetnik koji je najbolje poznat po osnivanju maloprodajnih firmi Volmart[4] i Samov klub. Preduzece Volmart stors Inc. se kasnije razvilo u najvecu svetsku korporaciju po prihodima, kao i najveceg privatnog poslodavca na svetu.[5] Jedno vreme je Volton bio najbogatiji covek u Americi.

Detinjstvo i mladost

[uredi | uredi izvor]

Samjuel Mur Volton je roden je od oca Tomasa Gibsona Voltona i majke Nansi Li, iz Kingfisera u Oklahomi. On je tamo je ziveo sa roditeljima na njihovoj farmi do 1923. godine. Medutim, poljoprivreda nije pruzila dovoljno novca za podizanje porodice, te je Tomas Volton poceo se baviti hipotekarstvom. Radio je za hipotekarsku kompaniju svog brata, koja je bila zastupnik preduzeca Metropolitensko osiguranje,[6][7] gde je tokom velike depresije vrsio javne rasprodaje farmi.[8]

On i njegova porodica (sada sa jos jednim sinom Dzejmsom, rodenim 1921) iselili su se iz Oklahome. Oni su se selili iz jednog malog grada u drugi nekoliko godina, uglavnom u Misuriju. Dok je pohadao osmi razred u Selbajni u Misuriju, Sam je postao najmladi orlovski izvidac u istoriji drzave.[9] U odraslom zivotu, Volton je postao dobitnik nagrade Istaknuti orlovski izvidac organizacije Americkih izvidaca.[10]

Na kraju se porodica preselila u Kolumbiju, Misuri. Odrastajuci tokom Velike depresije, obavljao je kucne poslove kako bi pomogao da njegova porodica finansijski sastavi kraj s krajem, sto je bilo uobicajeno u to vreme. Muzao je porodicnu kravu, flasirao visak i vozio ga kupcima. Nakon toga, dostavljao bi novine Columbia Daily Tribune na svojoj ruti. Pored toga, prodavao je i pretplate na casopise.[11] Nakon sto je zavrsio srednju skolu Dejvid H. Hikman u Kolumbiji, proglasen je za ,,Najsvestranijeg decaka".

Volton u svom srednjoskolskom godisnjaku, 1936.

Nakon srednje skole, Volton je odlucio da pohada koledz, nadajuci se da ce pronaci bolji nacin da pomogne svojoj porodici. Pohadao je Univerzitet u Misuriju kao ROTC kadet. Tokom tog perioda radio je razne sporedne poslove, ukljucujuci konobarisanje u zamenu za obroke. Takode tokom svog vremena na koledzu, Volton se pridruzio Zeta Faj ogranku Beta Teta Paj bratstva. Takode je bio uvrsten u dekivanje QEBH, dobro poznatog tajnog drustva u kampusu koje odaje pocast najvisim seniorima, i nacionalno vojno casno drustvo Skabard end Blejd. Pored toga, Volton je sluzio kao predsednik Beralove nastave biblije, velike klase studenata sa Univerziteta u Misuriju i Stivens koledza.[12] Nakon sto je 1940. diplomirao ekonomiju, izabran je za ,,stalnog predsednika" klase.[13]

Stavise, on je elaborirao da je od ranog detinjstva naucio da im je kao deci vazno da pomognu u obezbedivanju doma, da daju, a ne da uzimaju. Dok je sluzio u vojsci, Volton je shvatio da zeli da se bavi maloprodajom i da se bavi biznisom za sebe.[14]

Volton se pridruzio J. C. Penney kao menadzerski pripravnik u De Mojnu, Ajova,[13] tri dana nakon sto je diplomirao na koledzu.[11] Ova pozicija mu je placala 75 dolara mesecno. Volton je proveo otprilike 18 meseci sa Dz. K. Penijem.[15] Dao je ostavku 1942. u ocekivanju da bude primljen u vojsku radi sluzenja u Drugom svetskom ratu.[11] U meduvremenu je radio u fabrici municije DuPont u blizini Tulse, Oklahoma. Ubrzo nakon toga, Volton se pridruzio vojsci u Obavestajnom korpusu americke vojske, nadgledajuci bezbednost u fabrikama aviona. Na ovoj poziciji sluzio je u Fort Daglasu u Solt Lejk Sitiju, Juta. Na kraju je dostigao cin kapetana.

Prve prodavnice

[uredi | uredi izvor]

Godine 1945, nakon sto je napustio vojsku, Volton je preuzeo upravljanje svojom prvom prodavnicom raznovrsnih proizvoda u dobi od 26 godina.[16] Uz pomoc pozajmice od 20.000 dolara od svog tasta, plus 5.000 dolara koje je ustedeo tokom vremena u vojsci, Volton je kupio prodavnicu Ben Franklin u Njuportu, Arkanzas.[11] Prodavnica je bila fransiza lanca Batler Broders.

Volton je bio pionir mnogih koncepata koji su postali kljucni za njegov uspeh. Prema Voltonu, ako bi ponudio cene dobre ili bolje od prodavnica u gradovima koji su udaljeni cetiri sata voznje automobilom, ljudi bi kupovali kod kuce.[17] Volton se pobrinuo da police budu stalno opskrbljene sirokim spektrom robe. Njegova druga prodavnica, mala robna kuca ,,Igl", bila je u blizini njegovog prvog Ben Franklina i pored glavnog konkurenta u Njuportu.

Posto je obim prodaje porastao sa 80.000 na 225.000 dolara za tri godine, Volton je privukao paznju stanodavca, P. K. Holmsa, cija je porodica imala istoriju u maloprodaji.[18] Diveci se Semovom velikom uspehu i zeleci da povrati prodavnicu (i prava na fransizu) za svog sina, odbio je da obnovi zakup. Nedostatak opcije obnove, zajedno sa previsokom zakupninom od 5% od prodaje, bile su rane poslovne lekcije za Voltona. Uprkos tome sto je Voltona naterao da izade, Holms je kupio inventar prodavnice i opremu za 50.000 dolara, sto je Volton nazvao ,,fer cenom".[19]

Pre nego sto je kupio prodavnicu u Bentonvilu, prodaja je imala 72.000 dolara i porasla je na 105.000 dolara prve godine, a zatim 140.000 i 175.000 dolara.[20]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Walton, Sam; John Huey (1992). Made in America: My Story. New York: Doubleday. ISBN 0-385-42615-1.
  2. ^ Trimble, Vance H. (1991). Sam Walton: the Inside Story of America's Richest Man. Penguin Books. ISBN 0-451-17161-6. ISBN 978-0-451-17161-0
  3. ^ Thomas C. Hayes (6. 4. 2002). ,,Sam Walton Is Dead At 74". The New York Times. Pristupljeno 25. 5. 2016.
  4. ^ Mishitsh, Milan, ur. (2005). Entsiklopedija Britanika. V-Dj. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 73. ISBN 86-331-2112-3.
  5. ^ ,,Sam Walton Biography". 7infi.com. Arkhivirano iz originala 10. 8. 2017. g. Pristupljeno 10. 8. 2017.
  6. ^ Walton, Sam. Sam Walton: Made in America. Random House Publishing Group. str. 4. ISBN 978-0-345-53844-4.
  7. ^ Lee, Sally (2007). Sam Walton: Business Genius of Wal-Mart. Enslow Publishers, Inc. str. 13. ISBN 978-0766026926. Pristupljeno 30. 12. 2012.
  8. ^ Landrum, Gene N. (2004). Entrepreneurial Genius: The Power of Passion. Brendan Kelly Publishing. str. 120. ISBN 1895997232. Pristupljeno 30. 12. 2012.
  9. ^ Townley, Alvin (26. 12. 2006). Legacy of Honor: The Values and Influence of America's Eagle Scouts. Asia: St. Martin's Press. str. 88--89. ISBN 0-312-36653-1. Arkhivirano iz originala 19. 12. 2006. g. Pristupljeno 29. 12. 2006.
  10. ^ ,,Distinguished Eagle Scouts" (PDF). Scouting.org. Arkhivirano iz originala (PDF) 12. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 11. 2010.
  11. ^ a b v g Gross, Daniel; Forbes Magazine Staff (avgust 1997). Greatest Business Stories of All Time (First izd.). New York: John Wiley & Sonsf. str. 269. ISBN 0-471-19653-3. Arkhivirano iz originala 10. 6. 2020. g. Pristupljeno 18. 12. 2019. CS1 odrzhavanje: Format datuma (veza)
  12. ^ Walton, Sam (2012). Sam Walton: Made in America. Random House Publishing Group. str. 15. ISBN 978-0-345-53844-4.
  13. ^ a b ,,Sam Walton". Encyclopaedia Britannica. Encyclopaedia Britannica Inc. 2012. Arkhivirano iz originala 21. 10. 2013. g. Pristupljeno 30. 3. 2012. CS1 odrzhavanje: Format datuma (veza)
  14. ^ Walton, Sam (1992). Sam Walton, Made in America: My Story. Doubleday. str. 5, 1 and 20.
  15. ^ Walton, Sam (2012). Sam Walton: Made in America. Random House Publishing Group. str. 18. ISBN 978-0-345-53844-4.
  16. ^ ,,Lessons from Sam Walton: How a social-local strategy brings the human touch back to business". Hearsay Systems (na jeziku: engleski). 4. 6. 2012. Arkhivirano iz originala 23. 01. 2021. g. Pristupljeno 5. 12. 2020. CS1 odrzhavanje: Format datuma (veza)
  17. ^ Sandra S. Vance, Roy V. Scott (1994). Wal-Mart. New York: Twayne Publishers. str. 41. ISBN 0-8057-9833-1.
  18. ^ ,,Sam Walton". Butler Center for Arkansas Studies. Arkhivirano iz originala 18. 4. 2012. g. Pristupljeno 30. 3. 2012. CS1 odrzhavanje: Format datuma (veza)
  19. ^ Walton & Huey. Made in America: My Story. str. 30. .
  20. ^ Wenz, Peter S. (2012). Take Back the Center: Progressive Taxation for a New Progressive Agenda. MIT Press. str. 60. ISBN 978-0262017886. Pristupljeno 30. 12. 2012. CS1 odrzhavanje: Format datuma (veza)

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljasnje veze

[uredi | uredi izvor]
Sam Volton na srodnim projektima Vikipedije:
Mediji na Ostavi
Podaci na Vikipodacima