Charlie Chaplin

Izvor: Wikipedija

Sir Charles Chaplin
glumac, reziser, producent
Portret o. 1920.
Biografske informacije
Rodenje	Charles Spencer Chaplin, Jr. 16. april 1889. , London
Smrt	25. maja 1977. (dob: 88) Vevey (Svicarska)
Supruznik	Mildred Harris (1918-Greska izraza: Neocekivani < operator) Lita Grey (1924-Greska izraza: Neocekivani < operator) Paulette Goddard (1936-Greska izraza: Neocekivani < operator) Oona O'Neill (1943-Greska izraza: Neocekivani < operator)
Profesionalne informacije
Zanimanje	glumac, reziser, producent
Opus
Djelatni period	1914 - 1976[1]
Znamenite uloge
The Tramp (1914-1936) Monsieur Verdoux u Monsieur Verdoux (1947)
Nagrade Oscar za najbolju originalnu muziku 1952 Limelight Oscar za zivotno djelo 1972
Potpis

Charles Spencer Chaplin (London, 16.4. 1889. - Cousier-sur-Vevey, 25.12. 1977.), poznatiji kao Charlie Chaplin, engleski glumac, zvijezda nijemog filma, redatelj, scenarist i glazbenik.

Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, redatelj, scenarist, producent i skladatelj glazbe. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od kazalista u Engleskoj u kojima je nastupao kao djecak, pa sve skoro do smrti u 88. godini.

Njegov glavni lik bio je "Skitnica", lutalica otmjenog drzanja i dzentlmenskog ponasanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlace i cipele, polucilindar te bambusov stap, a zastitni znak su mu potkresani brkovi.

Charlie Chaplin roden je 16.4. 1889. u Walworthu u Londonu. Njegovi roditelji bili su zabavljaci u varijeteu, a rastali su se prije nego sto je Charlie navrsio tri godine. Od roditelja je naucio pjevanje. Popis stanovnistva iz 1891. pokazuje da je njegova majka, glumica Lily Harvey (Hannah Harriet Hall), zivjela s Charliejem i njegovim starijim bratom Sydneyjem u ulici Barlow, u Walworthu. Kao dijete je Charlie s majkom zivio i na drugim adresama u i oko Kennington Roada u Lambethu. Njegov otac Charles Chaplin stariji bio je romskog podrijetla. Bio je alkoholicar te je slabo kontaktirao sa sinom, iako su Charlie i njegov brat kratko zivjeli s njim i njegovom ljubavnicom. Tamo su poslani kad im je majka dozivjela zivcani slom nakon cega je poslana u umobolnicu. Ljubavnica Charliejeva oca poslala ga je u skolu na Kenningotn Roadu. Chaplinov otac umro je kad je Charlieju bilo dvanaest, 1901.

Bolest grla okoncala je pjevacku karijeru Chaplinove majke. Hannina prva kriza dosla je 1894. kad je nastupala u The Canteenu, vojnom kazalistu blizu Londona. U kazaliste su obicno zalazili pijanci i vojnici, a bilo je to najgore mjesto za nastup. Hannah je bila tesko ozlijedena nakon sto su na nju poceli bacati razne predmete te je potjerana s pozornice. Iza pozornice, plakala je i svadala se sa svojim menadzerom. U meduvremenu, petogodisnji Chaplin izasao je na pozornicu i poceo pjevati u to vrijeme dobro poznatu pjesmu, "Jack Jones".

Hannah Chaplin ponovno je poslana u umobolnicu. Chaplin je zavrsio u sirotistu u Lambethu u Londonu, a nakon nekoliko tjedana zavrsio je u londonskoj skoli za siromasne. Mlada braca Chaplin drzali su se zajedno kako bi prezivili. Dok su bili djecaci, odlazili su u varijete, a obojica su se dokazala na pozornici. Chaplinove rane godine ocajnog siromastva izvrsile su veliki utjecaj na njegove likove. Teme u njegovim filmovima u kasnijim godinama ozivit ce scene njegova djetinjstva u siromasnom Lambethu.

Iako to Charlie i Sydney nisu znali, imali su polubrata preko njihove majke, Wheelera Drydena, koji je odrastao u inozemstvu s ocem. Poslije se pomirio s obitelji i radio za Chaplina u njegovom holivudskom studiju. Chaplinova majka umrla je 1928. u Hollywoodu, sedam godina nakon sto su je sinovi doveli u SAD. Iako je krsten u Engleskoj Crkvi, Chaplin je veci dio zivota bio agnostik.

Chaplin je prvi put nastupao u Americi s glumackom druzinom Freda Karnoa od 1910. do 1912. Tada, nakon nekoliko mjeseci nazad u Engleskoj, vratio se s druzinom Karno u SAD 2.10. 1912. U druzini su bili Arthur Stanley Jefferson, koji ce kasnije postati poznat kao Stan Laurel (Stanlio). Chaplin i Laurel bili su cimeri u pansionu. Stan Laurel vratio se u Englesku, ali Chaplin je ostao u Americi. Krajem 1913., Chaplinov nastup s druzinom vidio je filmski producent Marc Sennett, koji ga je angazirao za filmski studio Keystone Film Company. Chaplin je prvi put nastupio na filmu u komediji Making a Living, objavljenoj 2.2. 1914.

Chaplinovi prvi filmovi (1914.) bili su u produkciji Keystone Studios, gdje je kreirao svoj lik Skitnice i vrlo brzo svladao umijece snimanja filmova. Skitnica se prvi put pojavio pred publikom u Chaplinovu drugom filmu Kid Auto Races at Venice (objavljen 7.2. 1914.), dok je Mabel's Strange Predicament, njegov treci film, (objavljen 9.2. 1914.) bio produciran nekoliko dana prije. Za ovaj film je Chaplin smislio i odglumio lik Skitnice. Chaplin se u svojoj autobiografiji sjetio:

"Nisam imao pojma kakvu sminku da stavim. Nije mi se svidjela odjeca novinara (u Making a Living). Medutim, na putu do garderobe pomislio sam da obucem vrecaste hlace, velike cipele, stap i polucilindar. Htio sam da sve bude kontradiktorno: vrecaste hlace - uski kaput, mali sesir - velike cipele. Nisam bio siguran zelim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet ocekuje da budem mnogo stariji muskarac, pa sam dodao male brkove jer sam pomislio da ce mi dodati godine bez skrivanja mog izraza. Nisam imao pojma o liku. Ali kad sam se odjenuo, odjeca i sminka su mi dali ideju kakav on treba biti. Poceo sam ga poznavati, a s vremenom sam izlazio na pozornicu kao da sam takav roden." (Chaplin, My Autobiography, 154. str.).

Krajem godine u Keystoneu, rezirao je i montirao vlastite filmove. Odmah je ostvario uspjeh kod publike. 1915. je poceo jednogodisnji ugovor sa studijom Essanay; poboljsao je vlastite vjestine i unio malo kompleksnosti u jeftine komedije u Keystone-stilu. 1916. je potpisao unosan ugovor s Mutual Film Corporation kako bi producirao desetak zahtjevnijih komedija. Dali su mu gotovo potpunu umjetnicku kontrolu, a snimio je dvanaest filmova u osamnaest mjeseci od kojih se neki smatraju najutjecajnijim komedijama u povijesti filma. Chaplin je poslije rekao kako mu je razdoblje u Mutualu bilo najsretnije u karijeri.

Vecinu svojih filmova snimio je za Keystone, Essanay i Mutual. Nakon sto je 1918. preuzeo kontrolu nad svojim produkcijama (i ostavio prikazivace i publiku da ih cekaju), poduzetnici su poslusali zahtjeve za Chaplinom prikazujuci njegove stare komedije. Filmovi su preradeni, promijenjena su im imena, a izdavani su po nekoliko puta, prvo u kazalistima, zatim za kucnu upotrebu, a u zadnje vrijeme za VHS i DVD trziste. 12 komedija iz Mutuala 1933. su cak obnovljene kao zvucni filmovi kad im je producent Amadee J. Van Beuren dodao orkestralnu glazbu i zvucne efekte. Popis desetaka Chaplinovih filmova i alternativnih verzija moze se naci u knjizi Teda Okude i Davida Maska, Charlie Chaplin at Keystone and Essanay: Dawn of the Tramp.

Na kraju ugovora s Mutualom, 1917., Chaplin je potpisao ugovor s kucom First National kako bi producirao osam filmova. First National producirao je i distribuirao ove filmove (1918.-1923.), ali mu i dao potpunu kreativnu kontrolu oko produkcije. Chaplin je sagradio vlastiti holivudski studio te koristio svoju neovisnost kako bi stvorio jedinstven, bezvremenski opus koji ostaje zabavan i utjecajan. Iako je First National ocekivao da ce Chaplin snimiti kratke komedije kao u Mutualu, Chaplin je ambiciozno prosirio vecinu svojih osobnih projekata u dugometrazne filmove, kao sto su O desno rame (1918.), Dokolicar (1923.) i dugometrazni klasik Malisan (1921.).

1919. je Chaplin zajedno s Mary Pickford, Douglasom Fairbanksom i D.W. Griffithom osnovao kompaniju United Artists. Svi oni su bjezali od sve veceg utjecaja i moci filmskih distributera i financijera koji su se udruzivali i stvarali holivudski studijski sustav. Ovaj potez, zajedno s potpunom kontrolom produkcije svojih filmova, osigurao je Chaplinovu neovisnost kao filmasu. Bio je jedan od celnih ljudi studija sve do pocetka pedesetih.

Svi Chaplinovi filmovi pod markom United Artists su bili dugometrazni, pocevsi s Parizankom (1923.). Taj film su slijedili klasici Zlatna groznica (1925.) i Cirkus (1928.).

Nakon dolaska zvucnog filma, snimio je Svjetla velegrada (1931.), kao i Moderna vremena (1936.) prije nego sto je presao na zvuk. Bili su to nijemi filmovi u kojima su se pojavili njegova glazba i zvucni efekti. Svjetla velegrada je vjerojatno bio savrsena ravnoteza komedije i osjecajnosti. Za zadnju scenu je kriticar casopisa Life, James Agee, 1949. napisao kako je to bila "najbolja gluma ikad zabiljezena na celuloidnoj vrpci".

Njegovi zvucni filmovi snimljeni u Hollywoodu bili su Veliki diktator (1940.), Gospodin Verdoux (1947.) i Svjetla pozornice (1952.).

Iako su Moderna vremena (1936.) nijemi film, u njemu se ipak govori - obicno to dolazi iz bezivotnih predmeta kao sto su radio ili TV monitor. To je napravljeno zbog publike tridesetih koja se odvikla od nijemih filmova. Moderna vremena je bio prvi film u kojem se cuje Chaplinov glas (u besmislenoj pjesmi na kraju). Medutim, mnogi ga gledatelji smatraju nijemim filmom - i krajem te ere.

Iako su zvucni filmovi postali dominantni nakon pojave 1927., Chaplin nije htio snimati takve filmove i kroz tridesete. Smatrao je kako je film prvenstveno pantomimicka umjetnost. Rekao je:

"Kretnje se opcenito bolje razumiju nego rijeci. Kao i kineski simboli, uvijek ce znaciti razlicite stvari ovisno o konotaciji. Poslusajte opis neke nepoznate zivotinje-africke divlje svinje, na primjer. Zatim pogledajte sliku zivotinje i vidite kako ste iznenadeni."

Jos jedan primjer Chaplinove svestranosti bila je uvodna spica za film Svjetla pozornice (1952.) na kojoj je potpisan kao koreograf, a za film Cirkus iz 1928. je otpjevao naslovnu pjesmu. Najpoznatija od nekoliko pjesama koje je skladao je Smile, za film Moderna vremena, kojoj su dodani stihovi kako bi uspjesnije promovirala ponovno prikazivanje filma u pedesetima. Pjesmu je otpjevao Nat King Cole. "This Is My Song" iz Chaplinova zadnjeg filma, Grofica iz Hong Konga, bio je hit broj jedan na raznim jezicima u sezdesetima, a Chaplinova tema iz Svjetla pozornice je bila hit u pedesetima pod nazivom "Eternally". Chaplinova glazba za film Svjetla pozornice bila je 1972. nominirana za Oscara zbog odgode premijere u Los Angelesu koja je potrajala dva desetljeca.

Glavni clanak: Veliki diktator

Njegov prvi zvucni film, Veliki diktator (1940.), bio je cin prkosa protiv Adolfa Hitlera i nacizma, a sniman je i objavljen u Sjedinjenim Drzavama godinu dana prije nego sto je SAD napustio svoju politiku izolacionizma kako bi usao u Drugi svjetski rat. Paulette Goddard ponovno je snimala s Chaplinom, portretiravsi zenu u getu. Film je u to vrijeme opisan kao hrabar cin s obzirom na politicki ambijent, zbog izrugivanja nacizmu i prikaza progona Zidova. Chaplin je glumio oba glavna lika, diktatora Adenoida Hynkela, koji je ocigledno temeljen na Hitleru, i zidovskog brijaca koji fizicki podsjeca na Chaplinova Skitnicu, ali to ipak nije Skitnica. Na kraju, dva lika koja je utjelovio Chaplin mijenjaju pozicije kroz slozenu radnju. Chaplin je zatim napustio komicarski lik kako bi se izravno mogao obratiti publici. Zanimljivo, Chaplin je roden 4 dana prije Hitlera.

Chaplinove politicke simpatije su uvijek naginjale lijevo. Njegovi stavovi su se prilagodavali modernim standardima, ali u cetrdesetima (u vezi s njegovim utjecajem, slavom i statusom u Sjedinjenim Drzavama kao strani drzavljanin) su videna kao komunisticka. Njegovi nijemi filmovi prije Velike depresije nisu nosili politicke teme ili poruke, ali njegovi filmovi iz tridesetih su bili vise politicki otvoreni. Moderna vremena opisuje radnike i siromahe u strasnim uvjetima. Posljednji dramaticni govor u Velikom diktatoru, koji je bio kritican prema nacionalizmu bez pitanja, i njegova javna podrska otvaranju drugog europskog fronta 1942. kako bi se pomoglo Sovjetskom Savezu u 2. svjetskom ratu bili su kontroverzni. U bar jednom od ovih govora, prema clancima u Daily Workeru, je navijestio kako bi komunizam mogao zahvatiti cijeli svijet nakon rata te ga izjednacio s "ljudskim napretkom".

Zasebno od njegovih kontroverznih govora iz 1942., Chaplin je odbio dati potporu ratnim naporima kao sto je napravio za vrijeme Prvog svjetskog rata, sto je dovelo do javnog gnjeva, iako su dva njegova sina sluzila u vojsci u Europi. Tijekom veceg dijela rata, borio se protiv teskih optuzbi povezanih s njegovom kratkom aferom s glumicom Joan Berry. Nakon rata, suocio se s protestima u mnogim americkim gradovima zbog crne komedije Gospodin Verdoux (1947.), u kojoj je izrazio svoje poglede na kapitalizam. Kao rezultat, Chaplinov posljednji americki filma, Svjetla pozornice, bio je manje politican i vise autobiografski. Njegov sljedeci film snimljen u Europi, Kralj u New Yorku (1957.), bio je satira politickog progona i paranoje koji su ga prisilili da napusti SAD pet godina prije. Nakon ovog filma, Chaplin vise nije davao javne politicke izjave, rekavsi kasnije kako bi komicari i klauni trebali biti "iznad politike".

Iako je Chaplin ostvario veliki uspjeh u Sjedinjenim Drzavama te je bio stanovnik od 1914. do 1952., zadrzao je britansku nacionalnost. Tijekom ere mcCarthyizma, Chaplin je bio optuzen za "neamericke aktivnosti" i osumnjicen da je komunisticki simpatizer, a J. Edgar Hoover, koji je naredio FBI-ju da vodi tajne dokumente o njemu, pokusao ga je istjerati iz zemlje. FBI-jeva kampanja protiv Chaplina se pojacala nakon njegove kampanje iz 1942. za otvaranje drugog europskog fronta u ratu, a vrhunac je dosegnula krajem cetrdesetih, kad su mu kongresnici prijetili da ce ga pozvati kao svjedoka na saslusanjima. To se nikad nije ni dogodilo, vjerojatno zbog straha od Chaplinove sposobnosti da ismije istrazitelje. Bila je to vjerojatno mudra odluka, a Chaplin je kasnije rekao, da su ga pozvali, da bi se pojavio odjeven u kostim Skitnice.

1952. je Chaplin napustio Ameriku na ono sto je trebalo biti kratki put kuci u Englesku; Hoover je doznao za to i nagodio se s Imigracijskim uredom da mu poniste dozvolu za ponovni ulazak. Chaplin se odlucio ne vratiti u Sjedinjene Drzave, napisavsi, "... Od kraja zadnjeg svjetskog rata, bio sam predmet lazi i propagande od strane mocnih revolucionarnih grupa koje su, svojim utjecajem i uz pomoc americkog zutog tiska, stvorile nezdravu atmosferu u kojoj se liberali mogu izdvojiti i kazneno goniti. Shvatio sam da je prakticki nemoguce nastaviti moj rad na filmu te sam se odrekao svog boravista u Sjedinjenim Drzavama."

Chaplin se zatim odselio u Vevey u Svicarsku. Vratio se nakratko u Sjedinjene Drzave u travnju 1972., sa svojom zenom, kako bi primio Oscar za zivotno djelo. Medutim, u to vrijeme animoziteti prema tada starijem i apoliticnom Chaplinu su nestali, a njegov posjet bio je trijumf.

Posljednja dva Chaplinova filma snimljena su u Londonu: Kralj u New Yorku (1957.) u kojem je nastupio u glavnoj ulozi, te ga napisao, rezirao i producirao; i Grofica iz Hong Konga (1967.), sa Sophiom Loren i Marlonom Brandom u glavnim ulogama, u kojem se Chaplin posljednji put pojavio na filmu u maloj cameo ulozi, kao konobar koji pati od morske bolesti, a kojeg je rezirao, producirao i napisao scenarij.

U svojoj autobiografskoj knjizi, My Life in Pictures, objavljenoj 1974., Chaplin je odao kako je napisao scenarij za svoju najmladu kcer, Victoriju. U filmu nazvanom The Freak Victoria je trebala glumiti andela. Prema Chaplinu, scenarij je bio dovrsen te su pocele probe (u knjizi se nalazi fotografija Victorije u kostimu), ali je otkazan kad se Victoria udala. "Namjeravam ga zavrsiti jednog dana", napisao je Chaplin; medutim, zdravlje mu se pogorsalo u sedamdesetima te je umro prije nego sto se to dogodilo.

U sedamdesetima, Chaplin je skladao originalnu glazbu za svoje nijeme filmove te ih ponovno objavio. Skladao je aranzmane za sve svoje filmove koje je snimio za First National te za Malisana i Cirkus.

Jedan od zadnjih Chaplnovih kompletiranih radova, aranzman za svoj neuspjesni film iz 1923., Parizanka, dovrsen je 1976.

Chaplinove veze s raznim zenama bile su vazan dio njegova zivota i karijere, u pozitivnom i negativnom smislu.

Hetty Kelly je bila Chaplinova prva "prava" ljubav, plesacica u koju se Chaplin zaljubio kad je imala 15 godina, dok je njemu bilo 19, kad je Kelly nastupala prije njega u londonskom varijeteu. Chaplin ju je upitao hoce li se naci s njim sljedeceg vikenda, a ona je pristala. Chaplin se ozbiljno zaljubio u nju i zaprosio je. Kad ga je odbila, Chaplin je predlozio kako bi najbolje bilo da se nikad vise ne vide. Bio je shrvan kad je ona pristala. Godinama kasnije, uspomena na nju postat ce 'fetis' za njega. Bio je slomljen kad je 1921. saznao da je umrla od gripe tijekom velike epidemije 1918.

Chaplin i njegova prva velika glavna glumica, Edna Purviance, bili su u vezi tijekom produkcije njegovih filmova za Essanay i Mutual 1916. i 1917. Cini se da je romansa pukla 1918., a Chaplinov brak s Mildred Harris krajem 1918. otklonio je svaku mogucnost pomirenja. Purviance je nastupala kao glavna glumica u njegovim filmovima sve do 1923., a ostat ce na njegovom platnom spisku sve do svoje smrti 1958. Ona i Chaplin su se uvazavali do kraja zivota.

3.10. 1918., 29-godisnji Chaplin ozenio se s 16-godisnjom popularnom djecjom glumicom, Mildred Harris. Do braka je doslo nakon sto je Harrisova ustvrdila da je trudna, sto se pokazalo laznim. Imali su jedno dijete, Normana Spencera Chaplina (poznatog kao "Mali mis"), koji je umro u ranom djetinjstvu; razveli su se 1920. Tijekom razvoda, Chaplin je tvrdio da je Harris imala lezbijsku aferu s poznatom glumicom u to vrijeme, Allom Nazimovom, koja je bila poznata po zavodenju mladih glumica. Harris je uzvratila tvrdnjom da je Chaplin seksualni ovisnik.

Chaplin se nasao u vrlo javnoj vezi s glumicom Polom Negri, s kojom je bio i zarucen. Negri je bila poljska glumica koja je nedugo prije toga stigla u Hollywood. Burne zaruke koje su se svako malo prekidale pa nastavljale, okoncane su nakon nekih devet mjeseci, ali su nagovijestile moderne stereotipe o vezama holivudskih zvijezda. Chaplinova javna veza s Negri bila je jedinstvena u njegovom javnom zivotu. Svoje druge veze je pokusavao odrzati diskretnima i privatnima (obicno neuspjesno). Mnogi biografi zakljucili su kako mu je veza s Negri posluzila kako bi privukao pozornost.

1924. je Chaplin imao flert s glumicom Marion Davies, pratiljom Williama Randolpha Hearsta, u isto vrijeme kad je bio u vezi s maloljetnom Litom Grey. I Davies i Chaplin bili su na Hearstovoj jahti u vrijeme misteriozne smrti Thomasa Harpera Incea. Charlie je pokusao nagovoriti da ostavi Hearsta i ostane s njim, ali ona nije htjela te je ostala s Hearstom sve do njegove smrti, 1951. Chaplin se pojavio u rijetkoj cameo ulozi u Daviesinom filmu iz 1928., Show People, a prema nekim izvorima ostao je s njom u vezi sve do 1931.

Chaplin je upoznao Litu Gray na snimanju Malisana. Tri godine poslije, s 35 godina, spetljao se s 16-godisnjom Grey tijekom priprema za Zlatnu groznicu u kojem je ona trebala nastupiti u glavnoj zenskoj ulozi. Vjencali su se 26.11. 1924. nakon sto je ona zatrudnila (pa nije ni nastupila u filmu). Dobili su dva sina, glumca Charlesa Chaplina mladeg (1925.-1968.) i Sydneyja Earle Chaplina (1926.-). Brak je bio katastrofa jer su im se karakteri dosta razlikovali. 1928. su se razveli, a Chaplin je morao platiti 825 tisuca dolara, sto je tada bio rekord, uz gotovo milijun dolara sudskih troskova. Od stresa senzacionalnog razvoda i prepirke oko placanja federalnog poreza, Chaplin je posijedio.

Zamjena za Litu Grey na Zlatnoj groznici bila je Georgia Hale. U dokumentarcu Unknown Chaplin, u intervjuu iz osamdesetih, ona je izjavila da se divila Chaplinu jos od djetinjstva i da su tada 19-godisnja glumica i Chaplin poceli vezu koja se nastavila jos nekoliko godina, koju je opisala u svojim memoarima, Charlie Chaplin: Inmate Close-Ups. Tijekom produkcije Chaplinova filma Svjetla velegrada od 1929. do 1930., Hale je pozvana da zamijeni Virginiju Cherrill u ulozi prodavacice cvijeca.

May Reeves je angazirana za Chaplinovu tajnicu na njegovom duzem putu po Europi 1931. i 1932., a trebala je citati njegova pisma. Radila je samo jedno jutro, a kad se upoznala s Chaplinom, zaslijepila ga je. May je postala njegova pratilja i ljubavnica na putovanju, sto nije bilo po volji njegovu bratu Sydu. Kad se Reeves spetljala i sa Sydom, Chaplin je okoncao vezu, ona je napustila njegovo putovanje. Reeves je zabiljezila njihovu kratku vezu u svojoj knjizi, "The Intimate Charlie Chaplin".

Chaplin i glumica Paulette Goddard bili su u romanticnoj i profesionalnoj vezi izmedu 1932. i 1940., a Goddard je vecinom zivjela s Chaplinom u njegovom domu na Beverly Hillsu. Chaplin je "otkrio" Goddard i dao joj glavne uloge u Modernim vremenima i Velikom diktatoru. Cesto se govorilo kako nije uzeta u obzir za ulogu Scarlett O'Hare u filmu Zameo ih vjetar jer nije htjela potvrditi da se udala za njega. Nakon sto je veza zavrsila 1940., Chaplin i Goddard su javno potvrdili kako su se tajno vjencali 1936. Ove izjave mogu biti i zajednicki napor da se sprijeci bilo kakva steta karijeri Goddardove, jer je Chaplin privatno potvrdio kako se nikad nisu sluzbeno vjencali. U svakom slucaju, njihov zakonski brak zavrsio je prijateljski 1942., a Goddardovoj je odobrena nagodba. Nastavila je s velikom karijerom u Paramountovim filmovima u cetrdesetima, radeci nekoliko puta s Cecilom B. DeMilleom. Kasnije je, kao i Chaplin, zivjela u Svicarskoj.

Chaplin je 1942. imao kratku aferu s Joan Berry, koju je imao u vidu za glavnu ulogu u planiranom filmu, ali njihova veza je zavrsila kad ga je ona pocela uznemiravati i pocela pokazivati znakove ozbiljnog mentalnog poremecaja (kao i njegova majka). Chaplinova kratka veza s Berry pokazala se kao nocna mora za njega. Nakon sto je dobila dijete, 1943. ga je tuzila zbog ocinstva. Iako su krvni testovi pokazali da Chaplin nije otac Berrynog djeteta, testovi tada nisu bili dokaz na sudu pa mu je naredeno da mora uzdrzavati dijete. Ta nepravda je kasnije dovela do promjene u kalifornijskom zakonu pa su testovi postali dokaz na sudu. Federalni tuzitelji su ga optuzili i za ropstvo u vezi Berryjeve 1944., ali je osloboden optuzbi. Chaplinov imidz u Americi bio je tesko narusen ovim senzacionalnim sudenjima. Berry je institucionalizirana 1953. nakon sto je pronadena kako hoda bosa ulicama, noseci par djecjih sandala i zvecaljku, i mrmlja: "Ovo je carolija."

Tijekom pravnih zavrzlama s Berry, upoznao je Oonu O'Neill, kcer Eugenea O'Neilla, te se ozenio njome 16.6. 1943. Njemu su bile 54, a ona je tek navrsila 18. Stari O'Neill je nakon braka prekinuo sve veze s Oonom, sve do svoje smrti. Cinilo se da O'Neill i Chaplin daju jedno drugom ono sto im je oboma nedostajalo: ona je zudila za ocinskom figurom, a Chaplin je trazio njezinu odanost i potporu kad mu je opala popularnost. Brak je bio dug i sretan, s osmero djece. Imali su tri sina: Christophera, Eugenea i Michaela Chaplina i pet kceriju: Geraldine, Josephine, Jane, Victoriju i Annette-Emilie Chaplin. Oona je nadzivjela Chaplina za 14 godina, ali su joj posljednje godine bile nesretne - zalost zbog Chaplinove smrti odvela ju je prema alkoholizmu. Umrla je od raka gusterace 1991.

Chaplin je plivao, igrao tenis, malo pusio i rijetko pio. Medutim, njegovo zdravlje pocelo se pogorsavati krajem sezdesetih, nakon zavrsetka njegova zadnjeg filma, Grofice iz Hong Konga. U zadnjim godinama je jako oslabio te je umro u snu na Bozic 1977., u Veveyju u Svicarskoj, u dobi od 88 godina. Pokopan je na groblju Corsier-Sur-Vevey u Corsier-Sur-Veveyju, Vaud. 1.3. 1978. njegovo tijelo je ukrala skupina poljskih i bugarskih mehanicara u pokusaju da iznude nesto novca od njegove obitelji. Plan je propao, lopovi su uhiceni, a tijelo je ponovno pokopano 11 tjedana poslije blizu Zenevskog jezera. Ovaj put je tijelo pokopano ispod debelog sloja betona kako bi se sprijecili moguci ponovni pokusaji.

• Sluzbene stranice
  • Sluzbena stranica Charlieja Chaplina
  • Chaplinov muzej Arhivirano 2010-09-13 na Wayback Machine-u
  • Chaplinov arhiv
• Biografija
  • Sluzbena Chaplinova biografija Arhivirano 2008-02-29 na Wayback Machine-u
  • Charlie Chaplin's Golden Silence
  • Charlie Chaplin biography Arhivirano 2006-12-01 na Wayback Machine-u
  • Clown Ministry's biography of Charlie Chaplin Arhivirano 2013-04-08 na Wayback Machine-u
  • Charlie Chaplin - Biographical Chronology
  • Charlie Chaplin - Biography - Photos - Kiera Chaplin, granddaughter of Charlie Chaplin Arhivirano 2007-08-14 na Wayback Machine-u
• Filmografija
  • Charlie Chaplin na sajtu IMDb
• Fan stranice
  • The Little Fellow: A Charlie Chaplin Fan Page
• Ostalo
  • Obituary, NY Times, December 26, 1977 Chaplin's Little Tramp, an Everyman Trying to Gild Cage of Life, Enthralled World
  • Chaplin Review Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u
  • Charlie Chaplin Photo Galleries Arhivirano 2008-03-19 na Wayback Machine-u
  • A collection of tribute webpages to Charlie Chaplin at Classicmovies.org Arhivirano 2010-07-16 na Wayback Machine-u
  • Chaplin - An essay by Aaron Hale
  • Charlie Chaplin: A WWW Celebration
  • Charlie Chaplin FBI File Arhivirano 2011-03-02 na Wayback Machine-u
  • The TIME 100: Charlie Chaplin
  • Lloyd vs. Chaplin "Who's the Champeen?"

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Charlie_Chaplin&oldid=42478029

Kategorije:

• Rodeni 1889.
• Umrli 1977.
• Americki filmski glumci
• Americki filmski producenti
• Americki filmski reziseri
• Americki filmski scenaristi
• Dobitnici Oscara
• Komicari

Sakrivena kategorija:

• Webarchive template wayback links