Metar

Dogovor o metru ili Metarska konvencija (fran. Convention du Metre) je temeljni dokument svjetskoga mjernog jedinstva. Potpisali su ga 20. svibnja 1875. predstavnici 17 zemalja, medu njima i ondasnja Austro-Ugarska, u cijem je sastavu tada bila Hrvatska. Do danas je Dogovor o metru potpisalo pedesetak zemalja, medu njima one gospodarski najrazvijenije, pa je zato on polaziste medunarodne normizacije u razmjeni dobara, usluga i informacija. Dogovorom je osnovan Medunarodni ured za mjere i utege (BIPM) sa sjedistem u dvorcu Pavillon de Breteuil u Sevresu kraj Pariza. Uredom upravlja Medunarodni odbor za utege i mjere (CIPM), koji imenuje Opca konferencija za utege i mjere (CGPM), sastavljena od izaslanika svih zemalja potpisnica Dogovora. Ured je vrhunsko medunarodno znanstveno mjeriteljsko srediste, u kojem se nalaze mnogi laboratoriji. Glavne su mu zadace izradba, usporedivanje i cuvanje medunardonih pramjera i njihovih kopija, usporedivanje nacionalnih pramjera, etalona i odredivanje fizikalnih stalnica. U njegovu se trezoru cuvaju medunarodni prametar (samo od povijesne vaznosti) te i danas vazeci medunarodni prakilogram. Dogovorom je medunarodno prihvacen Metarski sustav jedinica, nastao u Francuskoj 1795. iz kojega se razvio danasnji Medunarodni sustav mjernih jedinica (SI), prihvacen 1960., koji je polaziste suvremenoga medunarodnoga mjernog jedinstva.^[4]

Metarski sustav jedinica je uredeni skup mjernih jedinica, nastao u Francuskoj 1795. kako bi se stvorio sustav mjernih jedinica za sva vremena, za sve narode, za razliku od dotadasnjih, koje su se oslanjale na autoritet i cesto se mijenjale s promjenom vlasti ili vladara. Pokusalo se jedinice osloniti na prirodne pramjere, odabrati za svaku velicinu po jednu jedinicu, a od nje decimalnim postupkom tvoriti vece i manje jedinice. Za jedinicu duljine odabran je 40-milijunti dio duljine meridijana, nazvan metar, a iz njega slijedi jedinica plostine cetvorni metar i jedinica obujma kubni metar. Za jedinicu mase (tada se nazivala tezinom) odabrana je masa kubnoga centimetra vode, nazvana gram, a naknadno se ustalila tisucu puta veca jedinica, kilogram. Iz decimalnih jedinica Metarskoga sustava razvile su se i neke jedinice s posebnim nazivima, na primjer ar, hektar, litra, tona.

Metarski sustav jedinica razvijao se i prosirivao tijekom 19. stoljeca, pojedine su jedinice dobivale posebne nazive (amper, om, volt, vat i drugo), a iz njega je 1901. nastao Giorgijev sustav ili MKSA-sustav, osnovan na jedinicama metar, kilogram, sekunda i amper, iz kojega se razvio danasnji Medunarodni sustav mjernih jedinica.^[5]

Medunarodni sustav mjernih jedinica ili medunarodni sustav jedinica (oznaka SI, prema fran. Systeme international d'unites) je sustav mjernih jedinica, razvijen iz Metarskoga sustava jedinica, medunarodno prihvacen 1960., nakon cega je opcenito prihvacen gotovo u cijelome svijetu. Sastoji se od 7 osnovnih jedinica (metar; kilogram; sekunda; amper; kelvin; mol; kandela), jedne posebne (celzijev stupanj ili degC) i 21 izvedene jedinice s posebnim nazivima i znakovima, od kojih se tvore ostale izvedene jedinice. Od toga je 19 jedinica nazvano prema znamenitim znanstvenicima, a 9 prema nazivima na grckom i latinskom jeziku. Temeljno mu je svojstvo suvislost (koherentnost), to jest izmedu njegovih je jedinica jednostavan odnos (pretvorbeni je faktor jedan). Od njegovih se jedinica s posebnim nazivima i znakovima prema potrebi decimalnim postupkom tvori do deset vecih i do deset manjih jedinica. Primjenljiv je u svim podrucjima ljudske djelatnosti i u svim granama znanosti i tehnike.^[6]