DHCP
- Afrikaans
- l`rby@
- Az@rbaycanca
- Boarisch
- B'lgarski
- Bosanski
- Catala
- Cestina
- Dansk
- Deutsch
- Ellenika
- English
- Esperanto
- Espanol
- Eesti
- Euskara
- frsy
- Suomi
- Francais
- `bryt
- hindii
- Hrvatski
- Magyar
- Hayeren
- Bahasa Indonesia
- Italiano
- Ri Ben Yu
- hangugeo
- Lombard
- Latviesu
- Makedonski
- mlyaallN
- Mongol
- Bahasa Melayu
- Nederlands
- Norsk nynorsk
- Norsk bokmal
- Polski
- Portugues
- Romana
- Russkii
- Simple English
- Slovencina
- Slovenscina
- Shqip
- Srpski / srpski
- Svenska
- tmilll
- aithy
- Turkce
- Ukrayins'ka
- Tieng Viet
- Yoruba
- Zhong Wen
- Yue Yu
| Internet protokoli |
|---|
| Sloj aplikacije |
| BGP * DHCP * DNS * FTP * HTTP * IMAP * IRC * LDAP * MGCP * NNTP * NTP * POP * RIP * RPC * RTP * SIP * SMTP * SNMP * SOCKS * SSH * Telnet * TLS/SSL * XMPP |
| Transportni sloj |
| TCP * UDP * DCCP * SCTP * RSVP * ECN |
| Internet sloj |
| IP * IPv4 * IPv6 * ICMP * ICMPv6 * IGMP * IPsec |
| Sloj veze |
| ARP * NDP * OSPF * Tunneling protocol * L2TP * PPP * Media access control * Eternet * DSL * ISDN * FDDI |
DHCP (engleski: Dynamic Host Configuration Protocol ili protokol za dinamicko konfigurisanje racunara) je skup pravila koji omogucava uredajima na racunarskoj mrezi da traze i dobiju IP adresu od DHCP servera, dakle da pribavi automatski deljenu adresu i sazna dodatne informacije kao sto je adresa njegovog rutera za prvi skok i adresa njegovog DNS servera. DHCP je u stanju da automatizuje mrezne aspekte, otuda je i nazvan plug-and-play protokolom.
DHCP je se pojavio, kao standardan protokol u oktobru 1993. Funkcionalnost DHCP a je bila ocigledna u odnosu, na njegovu pretecu, na stariji BOOTP protokol. Zbog kompatibilnosti DHCP unazad, veoma mali broj mreza je nastavio da koristi cist BOOTP protokol.
U julu 2003. se pojavio jos uvek nestandardizovan DHCPv6 protokol, koji funkcionise u IPv6 okruzenju.
DHCP je protokol izmedu klijenta i servera. Klijent je obicno racunar koji se prikljucuje na mrezu i zeli da dobije informacije o konfiguraciji mreze i svoju IP adresu.
DHCP server je uglavnom instaliran na zasebnom serveru na racunarskoj mrezi, mada moze biti pokrenut i na ruteru, koji klijentima dodeljuje adrese iz unapred odredenog skupa IP adresa. Klijentski uredaji mogu biti racunari, mrezni stampaci i mrezni adapteri. Uz IP adresu klijenti mogu dobiti i ostala mrezna podesavanja kao sto su podrazumevani izlaz sa mreze default gateway, mrezna maska, adresa DNS servera i drugi. U suprotnom, da nema DHCP servera na mrezi, sve ove vrednosti bi morale da se unose rucno. DHCP se stara da sve IP adrese budu jedinstvene, tj. da nema dve iste IP adrese u mrezi.
- Otkrivanje - Klijentski racunar (ili bilo koji drugi uredaj), ukoliko nema podesavanja za pristup racunarskoj mrezi, prvo ce probati da nade DHCP server na mrezi, preko DHCP discovery ( DHCP otkrivanje) paketa koji se salje brodkastom.
- Ponuda - Kada DHCP server primi - DHCP discovery - paket, on na njega reaguje odgovorom koji se naziva DHCP offer DHCP ponuda. Server u tom trenutku rezervise jednu IP adresu za klijenta.
- Zahtev - Klijent koji primi DHCP ponudu, novim brodkastom obavestava server koji mu je poslao ponudu, ali i ostale DHCP servere na mrezi, da je dobio tu ponudu. Klijent salje DHCP request (zahtev za dodelu IP adrese) i u tom zahtevu navodi od kog servera to zahteva. Ostali serveri mogu da skinu razervaciju sa IP adrese koju su mu ponudili.
- Potvrda - Server novim paketom DHCP acknowledgement salje klijentu same potrebne mrezne podatke. Time se zavrsava proces.
U nekim slucajevima, klijent moze zahtevati svoju poslednju dodeljenu IP adresu. Ukoliko mu DHCP server odobri taj zahtev, on moze imati istu adresu i nakon ponovnog ukljucivanja (ili ponovnog prikljucivanja u mrezu). U praksi je ovo vrlo cest slucaj, tako da racunar moze dugo vremena imati istu IP adresu na mrezi, iako na njoj postoji DHCP server.
Ukoliko klijent zahteva IP adresu, a na mrezi ne postoji DHCP server, ili mu nijedan DHCP server ne moze izdati adresu, klijent dobija adresu iz opsega privatnih IP adresa, postupkom koji se zove autokonfigurisanje.
IP adresa koju server dodeli klijentu se naziva dinamicka IP adresa. Termin suprotan ovome je staticka IP adresa, koju karakterise da je IP adresa klijenta unapred odredena i vec upisana u racunar. Microsoft Windows XP koristi izraz Obtain an IP address automatically za dinamicku adresu, a Use the following IP address za podesavanje staticke IP adrese.
Termini dinamicka i staticka IP adresa nisu u vezi sa terminima staticka i javna IP adresa. U privatnim mrezama postoje i staticke i dinamicke adrese. Javne adrese su uglavnom staticke, ali pojedini provajderi interneta mogu svojim klijentima dinamicki dodeljivati javne IP adrese.